Godine 1903. koncept “hakiranja” još nije bio skovan, a kompjuteri kakve danas poznajemo nisu postojali. Međutim, došlo je do incidenta koji bi se mogao smatrati za prvo hakiranje.
U avgustu te godine, Guglielmo Marconi, izumitelj bežične telegrafije, provodio je eksperiment u kojem je poslao signal preko Atlantskog okeana od Poldhua, Cornwall, Engleska do St. John’sa, Newfoundland, Kanada. Ovo je u to vrijeme bilo veliko postignuće, jer je pokazalo izvodljivost bežične komunikacije velikog dometa.
Međutim, Markonijev signal nije bio jedini koji je emitovan tog dana. Mladić po imenu Nevil Maskelyne, koji je bio vrsni mađioničar i izumitelj, postavio je vlastitu bežičnu stanicu u blizini Poldhua i počeo odašiljati vlastite signale u pokušaju da ometa Markonijev eksperiment.
Maskelyneove motivacije za ovo nisu sasvim jasne, ali se vjeruje da je možda pokušavao pokazati ranjivost bežične komunikacije na smetnje ili promovirati vlastitu bežičnu tehnologiju. Bez obzira na njegove razloge, Maskelyneovo ometanje izazvalo je značajan poremećaj u Markonijevom eksperimentu i bilo je potrebno nekoliko pokušaja prije nego što je Markoni uspio uspješno prenijeti svoj signal.
Iako se ovaj incident ne može smatrati pravim primjerom hakovanja, on pokazuje neke od istih principa koji su u osnovi modernog hakovanja. Maskelyne je pokušavao dobiti neovlašteni pristup Markonijevom bežičnom signalu kako bi ga poremetio ili ometao prijenos, što je slično motivaciji mnogih modernih pokušaja hakovanja. Osim toga, njegovi postupci pokazuju potencijal za poremećaje i haos koji mogu biti rezultat neovlaštenog pristupa tehnologiji, što je i dalje glavna briga u modernoj eri.
*powered by AI
